Pregled

Pandemija koronavirusa (COVID-19) dramatično utječe na globalnu gospodarsku aktivnost i gospodarsku aktivnost u europodručju od prvog tromjesečja 2020. Nakon znatnog pada u prvom tromjesečju realni BDP europodručja pao je za 11,8 % u drugom tromjesečju, što je manje nego što se očekivalo u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. Takav dotad nezabilježeni pad aktivnosti posljedica je nepovoljnog utjecaja strogih mjera blokade koje su sredinom ožujka uvedene u većini država europodručja. Taj je utjecaj poslije ublažen postupnim popuštanjem mjera od svibnja nadalje te promjenom ponašanja u sklopu odgovora na pandemiju. Visokofrekventni pokazatelji u realnom vremenu počeli su ponovno jačati u svibnju. To upućuje na snažan, premda ne i potpun, oporavak BDP‑a, koji bi u trećem tromjesečju trebao rasti po stopi od 8,4 %. Osnovni scenarij za razdoblje koje slijedi temelji se na ključnoj pretpostavci djelomične uspješnosti u sprječavanju širenja virusa, pri čemu će zbog ponovnih izbijanja zaraze u sljedećim tromjesečjima i dalje biti potrebne mjere za sprječavanje širenja virusa, premda u manjoj mjeri nego u prvom valu, i to sve dok sredinom 2021. ne postane dostupno medicinsko rješenje. Očekuje se da će te mjere, zajedno s povećanom neizvjesnošću i pogoršanjem uvjeta na tržištu rada, i dalje nepovoljno utjecati na ponudu i potražnju. Bez obzira na to, znatna potpora monetarne i fiskalne politike te politike povezane s tržištem rada, koje su sve ojačane u razdoblju poslije projekcija stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020., trebala bi pridonijeti održavanju prihoda i ograničavanju negativnih posljedica zdravstvene krize na gospodarstvo po njezinu prestanku. Pretpostavlja se da će te politike također uspješno spriječiti znatnije širenje nepovoljnih učinaka financijskim kanalima. Prema tim pretpostavkama realni BDP europodručja trebao bi se smanjiti za 8,0 % u 2020. te se povećati za 5,0 % u 2021. i za 3,2 % u 2022. To znači da bi do kraja projekcijskog razdoblja razina realnog BDP‑a bila za 3,5 % niža od razine predviđene prije pandemije u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz prosinca 2019.

Kada je riječ o inflaciji u kratkoročnom razdoblju, prethodni pad cijena nafte, aprecijacija eura i privremeno smanjenje stope PDV‑a u Njemačkoj upućuju na to da će se sljedećih mjeseci ukupna inflacija mjerena HIPC‑om u europodručju kretati oko nule. Potom će, u 2021., mehanički porasti zbog baznih učinaka u sastavnici energije i, u manjoj mjeri, očekivanog ukidanja smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj. Predviđa se da će se inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane do kraja ove godine smanjivati. Očekuje se da će dezinflacijski učinci biti široko utemeljeni u sektoru roba i usluga jer će potražnja i dalje biti slaba. Te bi učinke, međutim, trebali djelomično neutralizirati kontinuirani pritisci na rast troškova povezani s ograničenjima na strani ponude. U srednjoročnom bi razdoblju inflacija trebala porasti jer se pretpostavlja da će se cijene nafte povećati i trebala bi se oporaviti potražnja, usprkos slabljenju pritisaka na rast inflacije koji proizlaze iz nepovoljnih učinaka pandemije povezanih s ponudom i usprkos aprecijaciji eura. Cjelokupno gledano, očekuje se da će inflacija mjerena HIPC‑om porasti s 0,3 % u 2020. na 1,0 % u 2021. te na 1,3 % u 2022.^[1]

S obzirom na neizvjesnost povezanu s daljnjim tijekom pandemije izrađena su dva scenarija. U blagom scenariju šok je privremen i primjena medicinskog rješenja brza, što omogućuje daljnje popuštanje mjera za sprječavanje širenja zaraze. Prema tom scenariju realni BDP ove će godine pasti za 7,2 %, nakon čega će u 2021. ponovno snažno porasti. To znači da bi do kraja projekcijskog razdoblja razina realnog BDP‑a bila malo viša od razine predviđene u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz prosinca 2019., a stopa inflacije dosegnula bi 1,8 % u 2022. Nasuprot tomu, u ozbiljnom scenariju pretpostavlja se ponovno razbuktavanje pandemije te ponovno uvođenje strogih mjera za sprječavanje njezina širenja, koje imaju snažan nepovoljan utjecaj na gospodarsku aktivnost te uzrokuju znatne i trajne gubitke aktivnosti. U tom scenariju realni BDP pada za 10 % u 2020. To znači da bi do kraja projekcijskog razdoblja razina realnog BDP‑a bila za oko 9 % niža od razine predviđene u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz prosinca 2019., a stopa inflacije ne bi bila viša od 0,7 % u 2022.

1 Ključne pretpostavke i mjere politike na kojima se temelje projekcije

Osnovne projekcije temelje se na više ključnih pretpostavki koje se odnose na tijek pandemije. U sljedećih nekoliko tromjesečja trebali bi se povećati raširenost i razmjeri ponovnih izbijanja zaraze, kao što su bila ona u pojedinim europskim regijama u proteklim tjednima, zbog čega će biti potrebno nastaviti s mjerama za sprječavanje njezina širenja i/ili promijenjenim ponašanjem gospodarskih subjekata. Zbog stečenog iskustva suzbijanja pandemije pretpostavlja se da će mjere biti učinkovitije te stoga prouzročiti manje gospodarske troškove nego mjere uvedene tijekom prvog vala. Osim toga, pretpostavlja se da će se do sredine 2021. pronaći zadovoljavajuće medicinsko rješenje, primjerice cjepivo, koje će se postupno široko primijeniti do kraja 2021. Pretpostavlja se da će u početku u gospodarskom oporavku glavnu ulogu imati sektor prerađivačke industrije i dio uslužnog sektora, dok će druge usluge, npr. umjetnost, zabava, usluge smještaja i rekreacije, i dalje biti iznimno ograničene. Slične pretpostavke o tijeku pandemije u osnovi su međunarodnih projekcija (vidi Okvir 2.).

Znatne mjere monetarne i fiskalne politike te politike povezane s tržištem rada poduprijet će prihode, pridonijet će smanjenju broja izgubljenih radnih mjesta i stečajeva te će uglavnom uspješno ograničiti nepovoljnu povratnu spregu između financijskog sustava i realnog sektora. Osim mjera monetarne politike koje je ESB poduzeo od ožujka, uključujući prilagodbu hitnog programa kupnje zbog pandemije (PEPP) u lipnju, osnovni scenarij obuhvaća diskrecijske fiskalne mjere povezane s krizom koju je prouzročila pandemija COVID‑19 u visini približno 4,5 % BDP‑a u 2020., što je za oko 1,0 postotni bod više od postotka predviđenog u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. Među tim su mjerama opsežne sheme skraćenog radnog vremena i subvencije za plaće, kojima se ublažava utjecaj pada gospodarske aktivnosti na zaposlenost i dohotke od rada. Naime, poduzeća primaju znatne subvencije i kapitalne transfere. Premda su neke fiskalne mjere produljene i doneseni su novi paketi za 2021., koji su uključeni u osnovne projekcije, pretpostavka je da su mnoge izvanredne fiskalne mjere koje su trenutačno na snazi privremene. Osim toga, djelomična ili potpuna državna jamstva, posebno za kredite, u visini ukupno 20 % BDP‑a, trebala bi pridonijeti ublažavanju likvidnosnih poteškoća. U osnovnom scenariju predviđen je utjecaj fonda za oporavak Next Generation EU (NGEU) vrijednog 750 mlrd. EUR u vidu smanjenja prinosa na državne obveznice nekih država i učinaka na povjerenje. Kada je riječ o fiskalnim pretpostavkama u osnovnom scenariju, jedini utjecaj tog fonda koji se predviđa eventualno je financiranje dijela nacionalnih mjera donesenih u posljednje vrijeme iz fonda. U osnovnim projekcijama nisu predviđene buduće mjere koje još nisu donesene a koje će se možda financirati iz programa NGEU zbog neizvjesnosti povezane s planiranom potrošnjom vlada u projekcijskom razdoblju. Važno je napomenuti da i mjere monetarne politike i vladini kreditni instrumenti te instrumenti kapitala djeluju kao zaštitni mehanizmi koji bitno smanjuju rizike od izvanrednih događaja povezanih s nepovoljnom povratnom spregom između financijskog sustava i realnog sektora. Bez obzira na to, manja dobit poduzeća mogla bi prouzročiti povećanu insolventnost i frikcije u kreditnom poslovanju, što može dovesti do širenja nepovoljnih učinaka financijskim kanalima osobito po isteku državnih jamstava. Stoga se u osnovnom scenariju predviđaju određeni umjereni učinci strožih uvjeta financiranja.

2 Realno gospodarstvo

U drugom tromjesečju 2020. došlo je do još nezabilježenog pada realnog BDP‑a. Prema podatcima Eurostata, realni BDP smanjio se za 11,8 % u drugom tromjesečju, čime se nastavio pad koji je počeo u prvom tromjesečju, i došao je na razinu koja je za oko 15 % niža od one zabilježene u četvrtom tromjesečju 2019. (vidi Grafikon 1.). U drugom su tromjesečju vrlo negativne tromjesečne stope rasta zabilježile sve države europodručja, a među većim državama europodručja posebno Francuska, Italija i Španjolska. Dostupni podatci upućuju na to da su u drugom tromjesečju najveći gubitci zabilježeni na području proizvodnje motornih vozila, investicijskih proizvoda i prijevoza te u umjetnosti, zabavnim i rekreacijskim aktivnostima, premda se opseg tih gubitaka razlikuje od države do države.

Visokofrekventni pokazatelji i pokazatelji za buduće razdoblje upućuju na snažan, premda nepotpun oporavak aktivnosti u trećem tromjesečju. Ankete koje je sastavila Europska komisija i indeksi PMI (engl. Purchasing Managers' Index) porasli su u odnosu na najniže povijesne vrijednosti zabilježene u travnju 2020. Kompozitni indeks PMI za proizvodnju porastao je sa samo 13,6 u travnju na prosječno 53,4 u srpnju i kolovozu, pri čemu je njegova prosječna vrijednost u drugom tromjesečju bila 31,3, što upućuje na rast realnog BDP‑a u trećem tromjesečju. Kako su države europodručja obustavljale mjere blokade, visokofrekventni pokazatelji kao što su potrošnja električne energije, pokazatelji mobilnosti utemeljeni na GPS‑u i plaćanja kreditnim karticama počeli su se kretati prema razinama koje su u državama europodručja zabilježene u razdoblju prije krize, što također upućuje na snažan rast realnog BDP‑a u trećem tromjesečju. Cjelokupno gledajući, očekuje se da će gospodarska aktivnost u trećem tromjesečju porasti za 8,4 %, odnosno povratiti oko polovicu pada aktivnosti iz prve polovice godine.

Usprkos pretpostavci o ponovnim izbijanjima pandemije i produljenju dijela mjera za sprječavanje njezina širenja, predviđa se da će se oporavak u sljedećih nekoliko tromjesečja nastaviti. Predviđanje daljnjeg rasta temelji se na pretpostavci da će se učinak mjera za sprječavanje širenja pandemije i neizvjesnost postupno smanjivati, da će se inozemna potražnja oporaviti i da će politike poduprijeti rast. Bez obzira na to, realni BDP tek će postupno rasti prema razinama zabilježenima prije krize. To znači da bi do kraja projekcijskog razdoblja realni BDP bio na razini koja je za oko 3,5 % niža od razine predviđene u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz prosinca 2019., koje se uzimaju kao projekcije kretanja gospodarstva bez pandemije COVID‑19.

Kada je riječ o sastavnicama BDP‑a, očekuje se da će se u 2020. osobna potrošnja smanjiti za rekordnih 8,0 %. U prvoj polovici 2020. zabilježen je vrlo snažan pad osobne potrošnje, pri čemu su najsnažnije pogođene prodaja motornih vozila te potrošnja na godišnje odmore i obroke u restoranima. Premda su gubitke realnog raspoloživog dohotka povezane s blokadom u velikoj mjeri ublažili javni transferi, padu potrošnje pridonijela je kombinacija prisilne štednje i štednje iz opreza. S jedne strane, došlo je do prisilne štednje jer kućanstva čiji prihod nije bio pogođen nisu mogla kupovati robu i usluge koji nisu nužni. S druge strane, povećala se štednja iz opreza zbog naglog pada pouzdanja potrošača i dosad nezabilježenog porasta neizvjesnosti povezane s gospodarskim izgledima i budućom zaposlenošću.

U drugoj polovici 2020. znatni fiskalni transferi trebali bi i dalje podupirati raspoloživi dohodak i štednja bi se poslije blokade trebala početi normalizirati, tako da se u tom razdoblju očekuje snažan oporavak osobne potrošnje. Predviđa se daljnji oporavak osobne potrošnje u 2021., ali razina zabilježena prije krize bit će premašena tek tijekom 2022. Tom će rastu pridonijeti očekivano postupno smanjenje neizvjesnosti, dok će povećana nezaposlenost i sve manji neto fiskalni transferi istodobno usporavati oporavak osobne potrošnje.

Očekuje se da će se u 2020. godini naglo smanjiti i ulaganja u stambene nekretnine. To se posebno odnosi na države koje su uvele strože mjere blokade. Nepovoljni učinci koje će manji raspoloživi dohodak, slabije pouzdanje potrošača i veća nezaposlenost imati na potražnju za stambenim nekretninama trebali bi dovesti do dugotrajno slabih ulaganja u stambene nekretnine. Očekuje se da će iznos tih ulaganja na kraju projekcijskog razdoblja biti za više od 2 % manji od razine zabilježene prije krize.

U 2020. predviđa se snažan pad poslovnih ulaganja, a njihov postupni oporavak na razine zabilježene prije krize očekuje se tek 2022. godine. Procjenjuje se da su se poslovna ulaganja u prvoj polovici 2020. znatno smanjila zbog blokada, usporedno sa snažnim padom globalne i domaće potražnje i iznimno jakom neizvjesnošću. Njihov ponovni, premda vrlo ograničeni rast trebao bi započeti u drugoj polovici 2020., pri čemu će se brzina oporavka znatno razlikovati od države do države, uglavnom u skladu s razlikama u opsegu početnog pada. Suočena s povećanom neizvjesnošću, poduzeća će vjerojatno odgoditi ulaganja. Stoga se očekuje da će poslovna ulaganja u europodručju tek pred kraj projekcijskog razdoblja dosegnuti razine zabilježene prije krize.

Predviđa se da će se bruto zaduženost nefinancijskih društava u 2020. znatno povećati prije nego što počne umjereno padati. Na kraju projekcijskog razdoblja i dalje će biti iznad razine zabilježene prije krize. Početno povećanje bruto zaduženosti nefinancijskih društava može se pripisati zamjetnom padu dobiti poduzeća u prvoj polovici 2020., zbog kojeg su se ona više oslanjala na financiranje dugom kako bi nadoknadila manjak likvidnosti. Očekuje se da će zabilježeno povećanje stope duga poduzeća ograničiti rast poslovnih ulaganja u projekcijskom razdoblju jer će poduzeća morati poboljšati svoje bilančno stanje. Međutim, plaćanja bruto iznosa kamata nefinancijskih društava posljednjih su se godina spustila na dosad najniže zabilježene razine i očekuje se da će u idućih nekoliko godina tek postupno rasti, što će smanjiti moguću zabrinutost povezanu s održivošću duga.

Zbog globalnog pada u sektorima kojima je europodručje posebno izloženo izvoz europodručja teže je pogođen pandemijom COVID‑19 od uvoza, što upućuje na negativan neto izvoz u 2020. Procjenjuje se da je izvoz u prvoj polovici 2020. bio ozbiljno pogođen kao izravna posljedica mjera blokade s ciljem sprječavanja širenja pandemije. Izbijanjem bolesti COVID‑19 osobito su poremećeni lanci opskrbe u automobilskom i kemijskom sektoru te sektoru strojeva, koji su usmjereni na izvoz, a njezin je utjecaj na izvozne sektore europodručja bio veći od utjecaja na izvozne sektore drugih regija. Zbog ograničenja putovanja i turizma došlo je do pada izvoza ugostiteljskih usluga i usluga prijevoza, ali je ukidanje mnogih ograničenja unutar europodručja i ublažavanja mjera prema ostatku svijeta u posljednje vrijeme pridonijelo djelomičnom oporavku izvoza tih sektora. Cjelokupno gledajući, očekuje se da će izvoz europodručja rasti uglavnom u skladu s oporavkom inozemne potražnje europodručja, iako sporije nego što je predviđeno u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. s obzirom na gubitak cjenovne konkurentnosti zbog nedavnog jačanja tečaja eura. Očekuje se da će pad uvoza u 2020. biti manji od pada izvoza jer su veliki izvoznici osobito teško pogođeni globalnim smanjenjem potražnje za automobilima i investicijskim proizvodima. Stoga se predviđa da će neto izvoz u 2020. biti negativan. Uz normalizaciju globalnih uvjeta od trećeg tromjesečja 2020. nadalje izvoz se povećava malo snažnije nego uvoz, što upućuje na pozitivan doprinos neto izvoza rastu BDP‑a u sljedećim tromjesečjima. Od sredine 2021. trebali bi rasti i izvoz i uvoz, a to upućuje na neutralan doprinos neto izvoza rastu u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja.

Premda je povećanje nezaposlenosti posljednjih mjeseci slabije nego što se predviđalo u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020., očekuje se da će se stanje na tržištu rada znatno pogoršati. Povećanje stope nezaposlenosti u drugom tromjesečju bilo je znatno manje nego što se očekivalo, dok je smanjenje ukupne zaposlenosti tek neznatno podbacilo u odnosu na očekivanja. Ta najnovija kretanja upućuju na znatno naglije smanjenje radne snage nego što se očekivalo, što je djelomično posljedica svrstavanja nekih radnika koji su ostali bez posla u „neaktivne” s obzirom na slabije mogućnosti traženja zaposlenja tijekom blokade. Moguće je da su smanjene mogućnosti zaposlenja djelovale obeshrabrujuće i da su mnogi izišli s tržišta rada. Pretpostavlja se da će taj utjecaj na smanjenje radne snage postupno slabjeti sljedećih tromjesečja. S početcima normalizacije radne snage i istekom shema skraćenog radnog vremena predviđa se da će se stopa nezaposlenosti sa 7,3 % u prvom tromjesečju 2020. povećati na 9,5 % u 2021. te da će se u 2022. smanjiti na 8,8 % kako se gospodarstvo bude oporavljalo. Pretpostavka za to je da politike zadržavanja radnih mjesta budu u velikoj mjeri uspješne u zadržavanju radnika sa skraćenim radnim vremenom, dok bi broj onih koji izlaze iz shema zadržavanja radnih mjesta trebao biti ograničen. Iako je pad broja zaposlenih u mnogim državama ublažen znatnim pribjegavanjem shemama skraćenog radnog vremena, očekuje se da je smanjenje ukupnog broja odrađenih sati u drugom tromjesečju bilo znatno naglije zato što je velik broj zaposlenih odradio mnogo manje sati. Nakon toga bi povećanje ukupnog broja odrađenih sati trebalo biti brže od povećanja broja zaposlenih kako se radno vrijeme mnogih radnika bude opet normaliziralo.

Predviđa se da će se produktivnost rada po zaposlenom u 2020. smanjiti i potom oporaviti tijekom projekcijskog razdoblja. Nagli pad proizvodnje i intenzivna primjena shema skraćenog radnog vremena u državama europodručja upućuju na snažan pad produktivnosti rada po zaposlenom u prvoj polovici 2020. Predviđa se da će u drugoj polovici godine doći do nagle promjene kretanja produktivnosti rada po zaposlenom. Nasuprot tomu, rast produktivnosti rada po odrađenom satu tijekom pandemije znatno je slabiji jer se očekuje da se ukupni broj odrađenih sati kreće u skladu s kretanjem BDP‑a. Kada je riječ o drugoj polovici 2021., predviđa se da će produktivnost rada uglavnom stabilno rasti.

U odnosu na projekcije stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. projekcija rasta realnog BDP‑a u 2020. revidirana je naviše i ostaje u velikoj mjeri nepromijenjena u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja. Rast realnog BDP‑a za 2020. revidiran je naviše uglavnom zbog ostvarenja koja su u drugom tromjesečju bila bolja od očekivanih. Nakon toga na smanjenje rasta utječe više nepovoljnih čimbenika. Među njima su slabija inozemna potražnja europodručja počevši od trećeg tromjesečja 2020., slabija konkurentnost izvoza europodručja nakon nedavne aprecijacije eura i više cijene nafte. Utjecaj tih čimbenika na smanjenje rasta u velikoj mjeri neutraliziraju pozitivni utjecaji povezani s mjerama monetarne politike koje je ESB najavio u lipnju 2020., dodatni fiskalni poticaj i učinci na povjerenje povezani s fondom za oporavak NGEU.

3 Cijene i troškovi

Očekuje se da će inflacija mjerena HIPC‑om porasti s 0,3 % u 2020. na 1,0 % u 2021. te na 1,3 % u 2022. (vidi Grafikon 2.). Niska stopa ukupne inflacije u 2020. posljedica je, prije svega, naglog pada cijena energije iz HIPC‑a, s obzirom na pad cijena nafte od globalnog izbijanja bolesti COVID‑19, te aprecijacije eura i smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj na šest mjeseci počevši od srpnja 2020. Unatoč djelomičnom oporavku cijena nafte posljednjih mjeseci u 2020. se očekuje velik negativan doprinos inflacije cijena energije mjerene HIPC‑om ukupnoj inflaciji. Pretpostavljena povećanja cijena nafte i određeni pozitivni učinci povećanja poreza povezanih sa zaštitom okoliša upućuju na rast inflacije cijena energije mjerene HIPC‑om u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja. Nakon privremenog naglog povećanja inflacije cijena hrane mjerene HIPC‑om u travnju 2020., prouzročenog izbijanjem bolesti COVID‑19, cijene hrane na mjesečnoj razini već od svibnja počele su se smanjivati zahvaljujući popuštanju blokada i smanjenju ograničenja na strani ponude. Godišnja inflacija cijena hrane tijekom ove godine trebala bi se smanjiti, a u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja postupno povećati.

Očekuje se da će se inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane u 2020. smanjiti na prosječnu stopu od 0,8 % i ponovno početi rasti od druge polovice 2021. Očekuje se da će dezinflacijski učinci tijekom sljedećih mjeseci biti široko utemeljeni i proizlaziti iz cijena usluga i cijena robe jer će potražnja ostati slaba ili će na nju nepovoljno utjecati mjere za sprječavanje širenja virusa. Pritiske na smanjenje inflacije koji proizlaze iz slabe potražnje i smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj trebali bi samo djelomično neutralizirati cjenovni i troškovni pritisci koji proizlaze iz kontinuiranih poremećaja i manjkova na strani ponude, na primjer poremećenih globalnih lanaca vrijednosti, mjera socijalnog distanciranja i smanjenja ponude. U srednjoročnom razdoblju očekuje se postupan rast inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane jer bi pritisci na povećanje cijena koji proizlaze iz rasta potražnje u okolnostima daljnjega gospodarskog oporavka trebali jačati unatoč utjecaju aprecijacije eura na smanjenje inflacije. Kada je riječ o čimbenicima na strani ponude, premda se smanjuju pritisci na rast koji proizlaze iz nepovoljnih učinaka kretanja na strani ponude povezanih s pandemijom, izlazak poduzeća s tržišta mogao bi prouzročiti rast profitnih marži na nekim tržištima po stopama većim od stopa njihova cikličkog povećanja. Porastu temeljne inflacije pridonijet će i neizravni učinci pretpostavljenog oporavka cijena nafte. Naposljetku, pozitivni bazni učinci zbog ukidanja smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj upućuju na utjecaj na povećanje godišnjih stopa temeljne inflacije u trećem i četvrtom tromjesečju 2021.

Predviđa se da će rast naknade po zaposlenom u kratkoročnom razdoblju postati negativan, ali da će se u 2021. oporaviti usporedno s gospodarskom aktivnošću i u 2022. rasti po stopama od oko 2 %. Naknada po zaposlenom naglo se smanjila u drugom tromjesečju 2020. zbog masovnog i naglog pada broja odrađenih sati po zaposlenom tijekom blokada i tek djelomično nadoknađenog gubitka dohotka primjenom shema skraćenog radnog vremena u većini država. Međutim, kretanja naknada po zaposlenom upućuju na pretjeranu vrijednost gubitka dohotka od rada jer se državne potpore u više država ne evidentiraju kao naknada po zaposlenom nego kao transferi. Očekuje se da će se naknada po zaposlenom poslije prestanka blokada ponovno povećati, premda neće dosegnuti razinu zabilježenu prije blokada, i da će u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja dalje postupno rasti.

Predviđa se da će rast jediničnih troškova rada snažno oscilirati tijekom projekcijskog razdoblja zbog velikih promjena rasta produktivnosti rada. Smanjenje produktivnosti rada u drugom tromjesečju 2020. jer se BDP smanjio više od zaposlenosti znatno je utjecalo na rast jediničnih troškova rada. Ponovno povećanje produktivnosti rada u sljedećem razdoblju upućuje na snažno smanjenje jediničnih troškova rada. Zanemarimo li volatilnost povezanu s krizom, jedinični troškovi rada nakon toga uglavnom se ne bi trebali znatnije mijenjati.

Očekuje se da će profitne marže u velikoj mjeri ublažiti utjecaj snažnih promjena jediničnih troškova rada tijekom projekcijskog razdoblja. Zbog toga se nakon pada u drugom tromjesečju predviđa njihov znatni ponovni oporavak. Očekuje se da će jedinična dobit nakon malog smanjenja u drugoj polovici 2021. premašiti razinu zabilježenu prije krize pred kraj projekcijskog razdoblja, kada gotovo da neće biti pritisaka na rast jediničnih troškova rada.

Uvozne cijene trebale bi se znatno smanjiti u 2020. i donekle se ponovno povećati u 2021. i 2022. Na takva kretanja znatno utječu kretanja cijena nafte: prošla smanjenja i nagib krivulje terminskih cijena nafte upućuju na visoku negativnu stopu rasta u 2020., ali pozitivne godišnje stope od drugog tromjesečja 2021. i u 2022. Pozitivnoj stopi inflacije uvoznih cijena od 2021. pridonose i pritisci na rast cijena koji proizlaze iz cijena sirovina osim nafte i, općenitije, uzlaznog trenda temeljnih globalnih cjenovnih kretanja. Nasuprot tomu, nedavna aprecijacija eura stvara pritisak na smanjenje uvoznog deflatora tijekom cijelog projekcijskog razdoblja.

U odnosu na projekcije stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. projekcija inflacije mjerene HIPC‑om nepromijenjena je za 2020., za 2021. je revidirana naviše i za 2022. je nepromijenjena. Inflacija cijena energije mjerena HIPC‑om za 2020. i 2021. revidirana je naviše s obzirom na nedavni oporavak cijena nafte, izraženih i u eurima, ali je za 2022. revidirana naniže s obzirom na ravniju krivulju terminskih cijena nafte u odnosu na prethodne projekcije stručnjaka Eurosustava. Nasuprot tomu, inflacija cijena hrane mjerena HIPC‑om za 2020. revidirana je naniže zbog smanjenja cijena hrane, koje je u drugoj polovici godine brže nego što se očekivalo nakon naglog povećanja povezanog s krizom koju je prouzročila pandemija COVID‑19, a za 2021. i 2022. revidirana je tek neznatno naniže. Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane za 2020. uglavnom je nerevidirana jer je utjecaj privremenog smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj u drugoj polovici godine u velikoj mjeri neutraliziran nedavnim snažnijim ostvarenjima. No, za razdoblje nakon toga revidirana je naviše jer će utjecaj aprecijacije efektivnog tečaja eura na smanjenje inflacije više nego neutralizirati kombinacija pozitivnog utjecaja ukidanja smanjenja stope PDV‑a u Njemačkoj u 2021., neizravnih učinaka viših cijena nafte te predviđanja o snažnijoj aktivnosti i manjoj nezaposlenosti. Potonje je pak djelomično rezultat mjera monetarne politike ESB‑a objavljenih u lipnju 2020. i dodatnog fiskalnog poticaja.

4 Fiskalni izgledi

Fiskalna potpora ublažavanju makroekonomskog utjecaja krize povezane s bolešću COVID‑19 i dalje je znatna u 2020., a u osnovnom se scenariju u odnosu na projekcije stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. uzima u obzir i dodatni poticaj. Procjenjuje se da će fiskalna politika^[3] u 2020. biti iznimno ekspanzivna. Tomu će uglavnom pridonijeti izvanredne fiskalne mjere poduzete u svim državama europodručja kao odgovor na pandemiju. Za europodručje u cjelini te će mjere iznositi oko 4,5 % BDP‑a, od čega se najveći dio odnosi na dodatnu potrošnju u obliku transfera i subvencija poduzećima i kućanstvima, među ostalim shemama skraćenog radnog vremena. U odnosu na projekcije stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. u osnovnom scenariju za 2020. predviđene su dodatne mjere povezane s bolešću COVID‑19 u visini oko 1 % BDP‑a, uglavnom za transfere i subvencije.

Trenutačno se predviđa da će se fiskalna potpora u 2021. u velikoj mjeri smanjiti, ali manje nego što je predviđeno u projekcijama stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. jer je provedba nekih mjera produljena i doneseni su paketi novih mjera za 2021. Na temelju onoga što su vlade odobrile ili je bilo predviđeno zakonom na krajnji datum za fiskalne pretpostavke većina je mjera povezanih s pandemijom privremena te one na kraju 2020. istječu. Stoga se očekuje znatno pooštravanje fiskalne politike u 2021. Međutim, u osnovnom scenariju za 2021. predviđeno je više poticaja nego što je bilo u projekcijama stručnjaka iz lipnja 2020., ali dio bi bio privremene naravi.

Predviđa se da će se proračunski manjak i omjer duga i BDP‑a u europodručju u 2020. znatno povećati, a da će se u 2021. i 2022. malo smanjiti. Povećanje proračunskog manjka u 2020. proizlazi iz izvanrednih fiskalnih mjera i negativne cikličke komponente, koja je posljedica pogoršanja makroekonomskih uvjeta. Poboljšanje u 2021. uglavnom se odnosi na djelomični prestanak provedbe izvanrednih fiskalnih mjera te na manje nepovoljno djelovanje cikličke komponente. Povećanje omjera duga na više od 100 % BDP‑a u 2020. posljedica je razlike između kamatnih stopa i stopa rasta koja potiče zaduživanje (učinak inercije) i velikog primarnog manjka. Tijekom 2021. i 2022. utjecaj održavanja primarnih manjkova na rast zaduživanja više će nego neutralizirati povoljan učinak inercije, zbog kojeg će se omjer duga i BDP‑a u europodručju malo smanjiti. U odnosu na projekcije stručnjaka Eurosustava iz lipnja 2020. fiskalne projekcije za europodručje upućuju na veće proračunske manjkove tijekom 2020. i 2021. uglavnom zbog popuštanja ciklički prilagođenog salda. To je djelomično nadomješteno poboljšanjem cikličke komponente i malo manjim plaćanjem kamata zbog povoljnijih financijskih pretpostavki. Omjer duga i BDP‑a revidiran je naniže uglavnom zbog povoljnije razlike između kamatnih stopa i stopa rasta.